Gary, o Gary, where art thou?

By | 2017-12-03

Prolog

Emocije su glupe, to im je intrinzično.
Dolaze i odlaze češće od narkomanskih ljubavnika, šamaraju te pa te vode na romantičnu večeru. Jedino na što možeš računati kod njih je da će te uvijek iznevjeriti, koliko god se u nekim trenutcima činilo da su ti naklonjene.

Istovremeno, emocije, a pogotovo ljubav, najveća su pokretačka snaga i najzahvalniji konzumer.
Ako želiš okupiti i zadržati vampire oko sebe, imaj dovoljno krvi. Ako želiš okupiti i zadržati oko sebe ljude, emotivne vampire, hrani ih emocijama. Ne samo lijepima, to nije bitno. Hrani ih emocijama koje im trebaju, onima za kojima žude. Ako želiš prodati – emocije. Ako želiš rasrditi – emocije. U oba slučaja emocijama zadovoljavaš emocije, klin se klinom izbija.

Ali rupa ostaje.

One osvojene emocijama ne možeš zadržati. Emocijama pridobiveni, emocijama vođeni, emocijama su i određeni, Nestalni, iracionalni, na kraju dana i neiskoristivi. I tebi i svijetu. Jer emocije ne plaćaju račune, emocije ne fiksiraju slomljenu nogu, emocije ne oslobađaju životinje.

Ček, ček, tko je do ovdje pročitao mogao bi i pomisliti, kako ne oslobađaju, pa to je apsolutni nonsens.
E pa nije. Nonsens je samo ovakvo ljigavo i preseravačko piskaranje o vrlo bitnim i egzaktnim stvarima.

Evo, za početak.

Brlog

O Garyu Yourofskom sam već pisao na ovom blogu: Zašto je Gary Yourofski opasna budala i Evanđelje po Garyu Yourofskom. Nedavno se podigla poprilična prašina, bar u krugu nas par veganaca u HR, oko mojih izjava da su Gary i njemu slijedni pokret u službi Izraela i da za totalitarni, represivni, rasistički i okupatorski ustav rade usluge pinkwashinga. U starom dobrom maniru totalitarnih poslušnika i ulizica, optužili su me da sam rasist, fašist, da pričam gluposti (to mi je najteže palo) i tko zna što sve ne. Nekakav polučovjek Marko, sasvim slučajno i Židov, pokušao je čak i izazvati i fizički obračun nakon tribine na kojoj sam iznio te sporne stavove, iako sam od moderatora upitan mrzim li Židove i iako sam nedvosmisleno izjavio da neke čak i volim ali da nikako ne gledam ljude prema rasi, vjeri, naciji nego prema djelima!
Naravno, opet sam izvukao deblji kraj i pustio bandu da divlja bez da im se pedagoški ali i rezolutno objasni koliko su glupi. Što je tu je, bar nisam bio pritvoren i uštedio sam vremena da napišem ovaj članak, možda nekome pomogne da uvidi koliko je pinkwashing prisutan i opasan.

Gary je, pretpostavljam revoltiran istinom u mojim člancima, odustao od aktivističke karijere. Otišao čovjek u mirovinu. I neka je, zaslužena je! Pogledajmo još jednom što je postigao od trenutka kada se involvirao u promociju Izraele kao Veganskog Raja.

Da bi bolje razumjeli o čemu se radi, potrebno je prvo upoznati se sa stanjem u domeni veganskog aktivizma i s pojmom pinkwashinga.

Veganski pokret je na sceni pod tim imenom i pod vrlo stabilnim odrednicama skoro 80 godina. Zadnjih 10 ne možete ni vegansku paštetu otvoriti a da iz nje ne izađe bombastični podatak da je vegana sve više i da ćemo uskoro biti veganski svijet (Izrael je predvodnik takvog napretka no o tome malo kasnije, iako je tema ovog članka). Ukoliko je vegana sve više (a jeste), naravno da je sve više i veganskih restorana, udruga, časopisa, događanja. To je pobjeda, likujete! Emocije spašavaju životinje, ljubav će pobijediti!

Hoće! Ako vam je pobjeda to što ima više restorana u kojima možete pojesti rižoto bez da pitate je li na vrhnju. Ako ste htjeli osloboditi životinje, ako o tome pričamo… Pa, u najmanju ruku opako gubimo.

 

Operacija uspjela – pacijent mrtav

Statistički podatci govore ovo. Ubijanje za prehranu jednog ljudskog stanovnika Zemlje raste:

.     

Najzanimljivije, ako si smijemo dozvoliti da stvari promatramo u kontekstu zanimljivosti kada se radi o ubijanju, jesu dvije činjenice. Prva je da su Kinezi ne samo proizvođači mesa za bogate zapadne kapitaliste, oni su i konzumeri. Druga je da je uz trend rasta (po glavi stanovnika, da ne bude zabune) prisutan i jasan trend ka izraženijem konzumiranja leševa pernatih žrtava. Ekonomski, a kako će se kasnije u ovom tekstu pokazati – i politički – razlozi su jasni, a predvidio ih je još davne 1952. predivni Frederik Pohl, uz Cyril M. Kornblutha, u svom romanu The Space Merchants. Ako se zainteresirate, svakako obratite pozornost na Chicken Little:

Scum-skimming wasn’t hard to learn. You got up at dawn. You gulped a breakfast sliced not long ago from Chicken Little and washed it down with Coffiest. You put on your coveralls and took the cargo net up to your tier. In blazing noon from sunrise to sunset you walked your acres of shallow tanks crusted with algae. If you walked slowly, every thirty seconds or so you spotted a patch at maturity, bursting with yummy carbohydrates. You skimmed the patch with your skimmer and slung it down the well, where it would be baled, or processed into glucose to feed Chicken Little, who would be sliced and packed to feed people from Baffinland to Little America.

Kako stvari stoje, 65 godina kasnije na dobrom smo putu da kontrolu radne snage, robova (a to bi bili mi) vladajuće strukture prodaju robovima kao njihovo dobro, zar bi to bilo prvi put? Tko kontrolira hranu, pogotovo onu koja nam je prirasla nepcu, taj kontrolira i ljude, izjavio je Henry Kissinger, jedan od ljudi zaslužnih za ovaj nivo kontrole pod kojim smo danas. To i Orvelova izjava “Tko kontrolira sadašnjost, kontrolira prošlost. Tko kontrolira prošlost, kontrolira budućnost” uvode nas u srž teme: vegan pinkwashing.

 

Nevidljivi roza baborog

Pinkwashing je portmanteau od pink i whitewashing. Pink,  ružičasto (ili roza) je boja koja se u određenom trenutku počela vezati za simbol borbe protiv raka dojke. Whitewashing je vrsta cenzure, prikrivanja podataka, datira iz 16. stoljeća, a veganima je možda najzanimljiviji primjer svinje Napoleona iz Životinjske farme i njegovog brisanja određenih likova iz umova ostatka ekipe na farmi.
Pinkwashing kao izraz je u upotrebu uvela organizacija Brest Cancer Action opisujući kompanije koje su se predstavljale kao podrška oboljelima od raka dok su istovremeno od tog raka i oboljelih od njega zarađivale. Pojam dobiva na sve većoj važnosti u intersekcijskom zamahu postmodernističkih mutacija pa se ponajviše učvršćuje na području LGBT aktivizma, i to je jedna od rijetkih stvari u kojima se mogu složiti s LGBT aktivistima.

Čak i kratka kronologija početaka sustavno djelovanja političkih i državnih institucija na području Izraela, a kojima je bio cilj skrenuti pozornost s političkog i vojnog djelovanja na druga područja, preduga je za bilo kakav članak, zahtijevala bi, u najmanju ruku, jednu podeblju knjigu i tog ćemo se posla morati ostaviti. Naravno, politička pozicija nikako ne smije utjecati na analizu Garya Yourofskog i njegove uloge u pinkwashingu, stoga ipak mogu sebi dozvoliti nabrajanje nekih bitnih činjenica.

  • Politička situacija i rješenje koje je dovelo do uspostave Izraela oduvijek su bili kontroverzna pitanja.
  • Izrael je neosporno poznat i priznat kao politička tvorevina (opet, nevezano za moje političko stajalište, Izrael je istovremeno i ne-država i više od države) koja je u samom vrhu propagandnog djelovanja.
  • Izrael je, bez obzira na političku klimu u SAD u datom trenutku, uvijek bio uvelike potpomognut od najveće vojne sile na svijetu.
  • I na kraju, Izrael je neosporno i vojno i financijski daleko jači od velike većine država u svijetu, a sasvim sigurno od svih palestinskih frakcija zajedno.

Izrael ima dugu povijest “potpomaganja” “progresivnih” ideja. Još prije nego što je doslovno uspostavljen od strane zapadnih sila, posebice Velike Britanije, Izrael je krenuo u veliku institucionaliziranu propagandnu kampanju, čiji su se dijelovi i domene naizgled mijenjali, ali su u svakom trenutku ostajali u službi legitimizacije neprijateljskog preuzimanja teritorija kojeg su krajem 2. Svjetskog rata pretežno naseljavali Palestinci. Nakon stoljeća i stoljeća progona, kojeg su uspijevali preživjeti orijentirani na zajednicu unutar strogih religijskih zakona, dolaskom prosvjetiteljstva na scenu počinju popuštati čvrsti okviri religije, gotovo isključivo sprovođeni putem sile, a često i u suradnji s nežidovskim domicilnim vlastima. Prvi povijesno valjano dokumentirani slučaj skretanja pozornosti sa zločina (u ovom slučaju nad židovskim narodom), sprovođen od strane religijskih vođa, jeste bilo podmetanje ideje o ponovnoj uspostavi Izraela – koju su do tada čekali s povratkom Mesije – kao nužnosti u očuvanju židovskog naroda, objavljeno 1861. godina u knjizi Drishat Tzion, Zwi Hirsch Kalischer. To je, osim svojevrsnog rađanja moderne distrakcije i pinkwashinga, bio ujedno i početak raskola židovske zajednice na grupu koja je zagovarala nužnost nasilnog povratka u “svetu zemlju” i protivnika te ideje iz, najčešće, dva razloga, ne nužno međusobno isključiva: priklanjanje izvornom religijskom učenju i etička osuda takvog povratka.

Raskol je vidljiv i dan danas u djelovanju mnogih židovskih intelektualaca, javnih osoba, stradalnika iz 2. svjetskog rata itd. Lista ljudi priklonjenih ideji o neutemeljenosti tog i/ili takvog povratka je duga, recimo Sigmund Freud, Albert Einstein, Erich Fromm, Primo Levi, pisac i preživjeli iz Auschwitza, Marek Edelman, posljednji preživjeli vođa ustanka u Varšavi 1943, Isaac Asimov, SF alkemičar i klasični kemičar, Noam Chomsky i meni osobno najdraži Norman Finkelstein, Miko Peled i Ury Avnery. Posljednja dvojica su s izrazitom vojnom prošlosti, jedan preko oca Mattityahu Peleda, vjerojatno najvažnijeg Izraelskog generala u ratu 1967, a drugi je i sam bio IDF časnik.

Ne tako dugo nakon ostvarenja prvog velikog cilja, uspostave (sic) države na teritoriju negdašnjeg Izraela, rukovodeće strukture unutar Zionističkog pokreta prelaze na novo područje, gdje se još jasnije ocrtava jasna namjera zamagljivanja i pranja, pinkwashing. Od objave i početka provedbe Deklaracije o uspostavi države Izrael, 14.5.1948, iako bez ustava, Izrael svim svojim stanovnicima garantira jednaka prava, bez obzira na religiju, naciju, spol itd. Prva stvar koja svima pada na pamet a vezana za ravnopravnost žena u Izraelu jeste njihovo sudjelovanje u aktivnoj i obaveznoj vojnoj službi. Drugi moment jeste i famozni wage gap, u SAD poznat kao .77, ili prevedeno omjer zarade muškaraca i žena (na svaki USD koji zaradi muškarac, žena zaradi 0.77 USD, što je samo po sebi netočno ali za ovu priču indikativno), koji u Izraelu iznosi, naoko znatno povoljniji, .83. Unatoč nazivnoj izjednačenosti prava svih stanovnika Izraela, a sada smo usredotočeni samo na podjelu po spolu, žene u Izraelu u konačnici i za razliku od zapadnog svijeta, imaju znatno manja prava od uobičajene percepcije javnosti van Izraela. Iako se na sva zvona oglašavaju kao progresivna država i u tom pitanju, žene u Izraelu nemaju gotovo nikakva prava u svim onim područjima u kojima su religijski vođe zadržali upravljačka prava, a Izrael je, nema sumnje i potpuno jednakovrijedno svojim najljućim protivnicima i susjedima, u samom vrhu po pitanju uloge religijskih vođa u civilnom životu.

Tako, na primjer, žena u Izraelu može bez puno muke postati pilot borbenog aviona (i u omjeru 1:30 ubijati gerilsko ali i civilno stanovništvo s Palestinskih područja) ali nikako ne može dobiti razvod braka u crkvi. U redu, nereligiozni pojedinci u tome mogu ne vidjeti veliki problem, ali tu priča samo počinje. Žene u Izraelu (i pri tome ne mislim samo na Palestinke, koje imaju previše problema i sa svojima religijskim fanaticima i zlostavljačima, a Izrael im samo stavlja sol na ranu s konstantnim pozivima na masovna silovanja, s nebrojenim kontrolnim točkama koje im onemogućuju kretanje, sa stalnom neizvjesnošću kada će uslijediti najava novog bombardiranja fosfornim bombama jer Izrael je pošten i bombardiranje uvijek najavi) se redovno izbacuju iz dijelova autobusa, zabranjuje im se govor na grobljima i sahranama, napadaju se zbog slobodnijeg izbora odjeće i uklanjaju se iz publikacija i sa slika. To je dovelo do pokreta poput Women of the Wall i Kolech koji se na prvu mogu činiti kao donkihotovske zanesenjakinje i sitničarke, ali ako uzmemo u obzir rapidan rast udjela ultra ortodoksnih snaga u Izraelu, situacije poput Ikeinog kataloga bez žena u njemu će biti redovna pojava, unatoč silnim naporima “civilne države” da sve to prikaže kao ostatke prošlosti.

Sa ženskih prava nas logika stvari vodi na prava onih koji odbijaju biti žene. I muškarci, da budem pošten. Dakle, radi se o takozvanoj LGBT zajednici. Takozvanoj jer je u zadnje vrijeme skoro nemoguće pratiti evoluciju akronima koji predstavlja tu zajednicu. LGBTQIAGNCLGBT[QQIAAP]LGBTTQQFAGPBDSM ili LGBTQQIP2SAA???, pitam se, ne iz mojih “desničarskih i rasističkih uvjerenja”, nego iz puke praktičnosti. No dobro, kako god ih nazvali, loncem ili poklopcem, nećemo ih razbiti nego probati od njih nešto naučiti.

Prije samo godinu dana, nekom genijalcu u uredu Ministarstva turizma je palo na pamet da bi mogao doprinijeti zaustavljan

ju trenda rasta zarade od turizma, koja je u tom trenutku bila na nekih 5,5 milijardi (da, to je ono s 000 000 000) ali je i stagnirala. Kako je poznato, a o tome sam prozborio i u prologu, emocije su najvažniji dio prodaje svega što nije kruh naš svagdašnji najbolje se izražavaju u sukobu oprječnih ideja. Ima li, za Izrael, više oprječne ideje od Palestine, čiji se Hamas ne libi javno izreći da je njihov glavni cilj uništenje Izraela (to za sobom povlači i određene posljedice za ljude koji tamo žive a ne dijele iste ideje o sudbini svoje, kakva je – takva je, države)? Naravno da nema, stoga je ideja bila zasnovana na, tada već poznatoj strategiji vladajućeg Izraela, iako široj javnosti malo primjetnoj. Idemo postaviti opoziciju nazadnoj i nakaradnoj antigay politici muslimanskih ekstremista (koji su, da ne bude zabune, skoro sve svoje učenje preuzeli iz židovskih svetih knjiga i učenja) i praviti se da smo gay friendly država. Što više novca uložimo u to, manje će budale poput nekih blogera i veganaca pričati o našim ženama stjeranim u zadnji kraj autobusa i o nesrazmjeru u broju i strukturi žrtava u našem jadnom i glupom sukobu s Palestincima. Idemo uzeti 10% od zarade i uložiti u razvoj, reklamu itd. 10% od toga možemo potrošiti i na bojanje aviona u dugine boje!

Osim što tako prljavim i nazadnim pederima i lezbama nećemo dati novac da ga korisno potroše i tako se utvrde u svojim seksualnim preferencama, pokazat ćemo svijetu da smo mi bolji od kozojebaca Palestinaca i još zaraditi lovu. Nema šanse da takav genijalni plan ne uspije! No ne lezi Vraže, ni ovi LGBTQIAGNCQQIAAPTFAGPBDSMIP2SAA nisu veslo sisali. Uspjeli su izračunati da je taj iznos, namijenjen za promociju PRIDEa, desetak puta veći od godišnjeg budžeta svih izraelskih LGBTQIAGNCQQIAAPTFAGPBDSMIP2SAA udruga. “Konačno smo shvatili prijetvornost Vlade i ekipe (misle na creme de la creme Kneseta i gospon Netanyahua, op.a.) koji se kurče na engleskom dok su vani o slobodama koje uživaju LGBTQIAGNCQQIAAPTFAGPBDSMIP2SAA osobe u Izraelu ali ni da pisnu o tome pred ultradesničarima s frčkama na Hebrejskom kada se vrate kući.”, veli jedan pametnjaković, Imri Kalman, ovaj put ne iz ministarstva nego iz LGBTQIAGNCQQIAAPTFAGPBDSMIP2SAANGO organizacije Aguda.

U Izraelu ne samo da ne možete ozakoniti brak istospolnih partnera (kad smo već tu, ne znam zašto se jedno od njih ne izjasni kao kruška a drugo kao olovka i odmah će im sve biti dozvoljeno?) nego uopće ne možete konzumirati civilni brak, ako ste već negdje ozakonili istospolni brak u Izraelu će vas institucionalno stavljati na dno liste za surogat roditeljstvo i usvajanje itd, no Izrael će i dalje biti percipiran kao LGBTQIAGNCQQIAAPTFAGPBDSMIP2SAA osobama naklonjena zemlja. Naravno, Tel Aviv to realno i jeste, bilo bi suludi tvrditi drugačije, no ako se samo malo maknemo izvan, ili zaronimo dublje, situacija se drastično mijenja.

Ako vas ovo do sada nije uvjerilo, ne brinite, ima još. Pogledajmo podatke o zaradi od turizma. A pogledajmo i kronologiju.

  • 2005. se izraelski dužnosnici sastaju s američkim konzultantima i pokreću kampanju “Brand Israel” s ciljem prezentacije Izraela kao moderne i bitne države, umjesto militantne i religijski ekstremne.
  • 2006. se provodi studija u Izraelu, o vlastitoj percepciji
  • 2007. se organizira konferencija u Tel Avivu i službeno kreće provedba kampanje s milijunskim budžetima (više njih)
  • 2007. se pokreće operacija Maxim, usmjerena prvo na heteroseksualne mladiće, da se stvori baza
  • 2008. se angažira TNS, tvrtka za istraživanje tržišta da testira koncept u 13 država, s kulminacijom na Toronto International Film Festivalu, gdje su zamijećeni i od Naomi Klein
  • 2008. se u provedbu pušta i “ugovor” s umjetnicima u kojima vlada sebe poziva kao njihove mecene na međunarodne događaje
  • 2009. se libanonska LGBTQIAGNCQQIAAPTFAGPBDSMIP2SAA udruga buni protiv sve jasnije izražene namjere Izraele da se neosnovano ustoliči kao “world gay destination”
  • 2010. se već potrošilo skoro 30 milijuna USD na rebranding
  • 2011. se već troši 94 milijuna USD u otvoreno pozivanje LGBTQIAGNCQQIAAPTFAGPBDSMIP2SAA turista da dođu u Izrael

Dakle, službeni dokumenti i inicijative uopće ne skrivaju jasnu namjeru Izraela da se diferencira od ostatka regije po pitanju odnosa prema LGBTQIAGNCQQIAAPTFAGPBDSMIP2SAA osobama dok je s druge strane u srži Izrael i dalje LGBTQIAGNCQQIAAPTFAGPBDSMIP2SAAfobna država koja, uz sve to, još i masovno ubija civile na okupiranim područjima.

 

Garavi Gary

Vratimo se mi na našeg crnog Garya. Ako bacite pogled na grafikon o zaradi, vidjet ćete već spominjanu stagnaciju. A imam i još jednu narodnu u rukavu: ne mijenjaj strategiju squash tima koji dobiva. Ako zapne, samo ju pojačaj. Tako dolazimo na Garya i njegov famozni video “Shittiest shit you will ever see”. Osim što nam ovakvi plakati

kazuju kako je Izrael cool, trebalo je proširiti područje djelovanja jer su intenzivirali vojne operacije a i LGBTQIAGNCQQIAAPTFAGPBDSMIP2SAA filozofi su ih provalili kao fejkere. Sudeći po istraživanjima prijatelja životinjama, vegići su trend, i to se ukazuje kao logičan nastavak priče. Osim što je sveta zemlja, osim što je uz to i LGBTQIAGNCQQIAAPTFAGPBDSMIP2SAA zemlja, zašto Izrael ne bi bio i veggie zemlja? I ima li boljeg čike bike od starog židovskog sina Yourofskog da nam to poruči? Kome ćemo vjerovati ako ne starom i iskusnom vegančini (koji je sasvim sigurno naklonjen i LGBTQIAGNCQQIAAPTFAGPBDSMIP2SAA pokretu, bar s neke strane, iako to neće priznati jer je mizantrop)? Nema, moram se složiti. Jedini je problem što i dalje neki od nas, ne samo u LGBTQIAGNCQQIAAPTFAGPBDSMIP2SAA pokretu, ponekad iskoriste resurse koji su nam TBLom dani i uoče neke nepravilnosti u matrici.

Izrael nije veganska niti veganima naklonjena zemlja. Tvrditi to je negiranje ne samo veganske ideje nego i zdravog razuma.

Izrael je, sa starog Yourofskog sinčinom ili bez njega, leglo organizirane i beskrupulozne patnje ljudskih i ne-ljudskih životinja. O patnji ljudi, Palestinaca ali i Izraelaca, sam, nadam se, bar za uvod dovoljno napisao. Oprostite mi što ću sada riječ dvije napisati i o patnji ne-ljudi.

Izrael je država koja je na trećem mjestu po potrošnji mesa u svijetu. U redu, bila je 2013te.

 

 

 

 

 

 

 

 

Potrošnja mesa po glavi stanovnika dosta uredno korelira s GDPom. Izrael je jedna od najbogatijih država.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Izrael je jedna od najefikasnijih država u krađi mlijeka i porobljavanju i ubijanju krava i njihove djece.

 

 

 

 

 

 

 

Članak iz 2017. kazuje nam da je Izrael i dalje na vrhu ljestvice: Israeli cows lead the world in milk production.

Čak i izraelski aktivisti uočavaju do kud je došao pinkwashing (citat sa stranice Queers Against Israeli Pinkwashing):

“I really hate this. This is actually one of my favorite restaurants, and I don’t know how much they are actively cooperating with the government in this vegan-washing attempt. Just to put this ridiculous campaign in some sort of proportion: Recently, the minister of the treasury recommended a huge increase in chick production (meaning millions more shredded male chicks, and millions more females added to the death production cycle), another minister tried to cancel funding for municipal cat neutering programs, and suggested instead that all street cats be “deported” to some other country (this gov’t is not blessed with high intelligence apparently), while yet another minister held a “beast parade” to mock the Pride Parade, and compare LGBT people to “beasts” (using a particularly nasty word, and of course with the assumption that being a beast is a terrible thing to begin with).

Israeli gov’t is NOT any more animal friendly than they are friendly to any other marginalized group. They don’t actually give a crap about veganism, they just want to use us as a cover to make *THEM* look good.”

 

Garav je i epilog

Nakon svega ovoga, pitam vas, sestre i braćo, tko je tu fašist i tko je tu lud?

Potrošnja mesa u svijetu raste. Po glavi stanovnika. Potrošnja i proizvodnja mesa u Izraelu raste, čak su i vodeći u industriji smrti. Izrael ima jasne motive i jasnu tradiciju pinkwashinga. Gary se povukao u penziju, nakon što je odradio najjebeniji video / govor ikada. Ne, nema ni govora o tome da je po srijedi pinkwashing.

Uz poslovično “rado ću vam vratiti u utorak ako biste mi danas posudili za pljeskavicu” rado ću s vama i uživo prodiskutirati o svemu ovome, po mogućnosti kamerama zabilježeno!

Budite mi dobro i budite dobri! <3

 

Odgovori