O …

More Than Human / Više nego ljudski

Šezdeset+ godina je proteklo od izlaska romana Više nego ljudski (More Than Human, Theodore Sturgeon, 1953, Farrar, Straus & Young), i više od dvadeset od kako sam ja nabasao na njega u nekom zapećku Gradske knjižnice.

U tih šezdeset godina roman je stekao izuzetnu popularnost kod publike naklonjene znanstvenoj fantastici, s tek neznatnijim uspjehom kod širokog čitateljstva, iako se radi o izuzetnom djelu koje nadilazi i žanrovske i vremenske odrednice. A u dva desetljeća koliko ga ja pratim na ovom putovanju, uz nezaobilazno iščitavanje svakih nekoliko godina i kontinuirano posezanje za njegovim mudrostima i idejama od kako nas je neki čudan splet okolnosti podario Internetom, u meni se začela, nadam se konačno i razvila, ideja da filozofiju romana povežem s ostalim velikim i divnim idejama znanstvene fantastike (posebice njenog “zlatnog doba”) i širokim ali i isprepletenim područjima koja me zanimaju.

Pri tome prvenstveno mislim na humanizam u svoj svojoj “isfucanosti”, ali i na konkretnu borbu protiv svih vidova ugnjetavanja. Ta borba se u Hrvatskoj u tih istih dvadesetak godina potpuno nepošteno, ali nesretno razumljivo, u široj javnosti svodi na antikapitalističko i antifašističko* djelovanje. Borba za prava osoba koje svojom voljom ili usudom spadaju u LGBTIQ populaciju tek marginalno priznata, a borba za najugroženija prava najugroženije skupine – ne-ljudskih osoba – skoro u potpunosti zanemarena. Naravno, postoji nekoliko svijetlih pojava koje su, nažalost, iako srčano i intelektualno superiornije svim ostalim inicijativama, i dalje statistički skoro beznačajne.**

Da bih ostao nevrsnički*** ispravan, moja nastojanja ću prilagoditi činjenici da su ljudi, Homo Sapiens, samo jedna od životinjskih vrsta. Shodno tome, borba za prava životinja, za odbacivanje diskriminacije i ravnopravan status svih bića sposobnih da osjećaju (iako ni ta podjela ne mora nužno biti jedina valjana) u sebi podrazumijeva i borbu za prava ljudi. Tako će teme kojima se namjeravam ovdje baviti, ako nas ironija usuda ne odluči ugostiti i ne promijeni u potpunosti očekivani slijed, uglavnom gravitirati ka pojavi uvriježeno nazivanoj “pokret za prava životinja”, što za sobom neizbježno vuče posezanje za raznim područjima znanosti, i to ne uvijek u afirmativnom kontekstu.

Ukratko, uz već odavno začeto, ali ni izdaleka zaživljeno i uznapredovalo, dekonstruiranje Čovjekove središnje uloge u Svijetu i vrsništva kao jednog od glavnih potpornih stupova za nju, bavit ću se i nekim nepopularnim temama poput logike, analize, nenasilja (u smislu ahimse), zadnja tri bastiona ugnjetavanja unutar aktivističkog tabora, totalitarizma, pobačaja i kastracije, ali i zavjerama koje su odavno prerasle iz teorije u praksu.

A sve u cilju da bar donekle pomognem pronalaženju načina da Čovjek, rame uz rame s ostalim osjetilnim bićima ali i biljkama i prirodnim resursima, uđe u novi evolucijski stadij, Homo Gestalt, u kojem će zajedništvo, etika, pravda i ljubav imati ključne uloge koje će cjelinu učiniti ne samo većom od zbroja pojedinačnih dijelova, nego i sasvim novim entitetom dostojnim življenja i s realnim izgledom da to življenje i konzumira.

__

* Nacionaliza5864f8b230965940e06cf96a958f3b08m, iako jeste na meti, niti je u tolikoj mjeri i s takvom predanošću napadan, niti ga stavljam u ravnopravan položaj s prve dvije mete zbog inherentne pozitivnosti koja se negdje usput izgubila i semantički i pragmatički.

** Naravno, postoje razne udruge za prijateljevanje sa životinjama ili njihovu zaštitu, no usporedimo li ideologije tih inicijativa s ostalim promatranim ideologijama, njihova neformiranost i manjkavost nas moraju zadržati na pukom uočavanju i odagnati od bilo kakvog priznavanja kao relevantnih.

*** U dosadašnjem promišljanju ove problematike, pukom inercijom se uvriježio izraz “specizam”, i to nakon prijevoda knjige američke spisateljice Joan Dunayer, kod nas objavljene upravo pod tim nazivom (Specizam, Joan Dunayer, 2009, Dvostruka duga). No, razne mlade snage (ne misli se pri tome, naravno, na dobnu odrednicu) koje se bave pitanjem diskriminacije ili statusa prava životinja nisu odveć zadovoljne niti tim prijevodom, niti engleskim izvornikom, a ja ću se između ostalih ponuđenih izraza (ponekad) prikloniti vrsništvu, prema Robertu Međugorcu, iako to pitanje smatram pukom nomenklaturom i dangubljenjem.

 

 

 

Odgovori