Vegan protiv Veganoida

By | 2016-04-15

veganoid

“Često me pitaju…”

Često svoje nastupe tako počinju poznati youtuberi, Pew Die Pie, Mudja ili Stanecraft, da nabrojim samo neke od najboljih. Mene ne pitaju ništa, a ne često. Svejedno, reći ću vam šta bih htio da me pitaju.

Koja je razlika između vegana i veganoida?
A između feministkinje i feminištice?

Ako ste malo “zaronili” u ovu temu, ili ako vas je Sudba Kleta podarila neobičnom vrstom pronicljivosti, primijetit ćete da postoji određena redundancija u ova dva primjera, ali meni je Sudba namijenila ulogu nerazumljivog pisanja pa ju ispunjavam kako znam i umijem. Evo, evo, ne budite nestrpljivi.

Vegan je netko tko se, na ovaj ili onaj način, bori za prava životinja. Osjećajnih bića iz carstva Animalia. Možda ne uspijeva u svim svojim nakanama, možda ponekad zgazi neku životinju (dobro, gotovo sigurno to učini), možda ne pazi na tragove mlijeka u keksima (iako ne bi trebao niti jesti kekse, jer su nezdravi, ali tko i kako da im odoli?), ali sasvim sigurno ne jede meso, sireve, jaja, ne pije mlijeko, ne nosi kožu, vunu, ne ide u zootvore itd.
Možda to i nije neka borba, ako ju gledate kroz oči Zulu ratnika, ali nepojedenim životinjama je to najvažnija i najdivnija borba ikada.

S druge strane, veganoid ima samo jednu osobinu više, no zato smo (mi, mudri Latini) i skovali pojam differentia specifica.
Dakle, veganoid nema mozak kao čovjek  vegan. Ili ga nema uopće, ili je mehanički, ili mu unutar glave raste neko konfuzno cvijeće zla. No sive zgužvane mase koja je sposobna razmisliti, kritički sagledati svijet oko sebe i postupati u nakani zasnovanoj na tom sagledavanju, makar i pogrešnom – e toga nema u veganoida!

Tako veganoidi znaju da je kastracija zlo, znaju koliko je podla farmakomafija, znaju kako je kada ih se javno i privatno šikanira, ali i dalje tvrde da su životinje (ne-ljudske, jelte) slične nama i da trebaju imati ista prava kao i mi, ali su različite, ne znaju odlučivati o sebi! Znaju da su njihove (ne-ljudskih životinja) potrebe iste kao i naše, ali su različite kada se radi o seksualnom nagonu. To, valjda, nije primarna potreba, i samo je kod ljudi to priznato kao jedan od bitnijih elemenata sreće i ukupnog zadovoljstva i ispunjenosti u životu, ali kod ne-ljudi je to nebitno. I mogu veganoidi tako u nedogled, ali ja ne mogu, pa ću ovu priču o njima završiti apsolutnim biserom.

Veganoidi su presveto Kerber trojstvo i njima je sasvim normalno cenzurirati, ubijati nerođene ljudske životinje (jer samo rođene imaju pravo), kastrirati (jer kastracija spašava živote onih nerođenih životinja koje nisu žive ako su ljudske, pa ih zato ne ubijamo nego “pobacujemo”) i stigmatizirati svakog tko se ne slaže s njima, pa čak i u intuitivno jasnim etičkim pitanjima poput prisile cijepljenja. Eto, to su naši veganoidi. Krasno, zar ne?

Čekaj, pitali bi me često da me pitaju uopće, a kakve veze to ima s feminišticama???
Pa ima. One i vegani su prsta dva jedne ruke. Zajedno čine “V” znak. V za “Veg”.
I one čine sve što i veganoidi, cenzuriraju, prisilno sakate, prisilno cijepe i brane pravo na neubijanje neživog bića koje bi spasile kastracijom da kojim slučajem nije ljudsko. I sve to rade ženama, koje bi trebale štititi.
One su veganoidi, veganoidi su one.

Nije li to divno, takvo jedinstvo, takva jedinstvena jednota? E jeste, i da me to pitate – to bi vam i rekao.

A feminiskinje?!

Ma pustite to, i one su jadne kao i vegani, a i definicija im je takva. Ako vam treba, ako nemate svoju, lako ju dobijete jednostavnom zamjenom riječi vegan u feministkinja, plus minus, tamo gore, na početku ove priče.

Za koju me niko nije pitao.

 

Odgovori